KAD JA PODJOH NA BEMBASU
[i]
Kad ja pođoh na Bembašu,
na Bembašu, na vodu,
ja povedoh b'jelo janje,
b'jelo janje sa sobom.
Sve djevojke Bembašanke
na kapiji stajahu,
samo moja mila draga,
na demirli pendžeru.
Ja joj nazvah: "Selam alejk,
selam alejk, djevojče!"
Ona meni: "Alejk selam,
dođ' do veče, dilberče!"
Ja ne odoh isto veče,
već ja odoh sutradan.
Drugog dana, moja draga
za drugog se udala. [/i]
Pjesma "KAD JA PODJOH NA BEMBAŠU" ,jedna od najpopularnijih sevdalinki, je opjevala poznati sarajevski lokalitet Bentbasu, koja se u pjesmama, a i u narodu, cesto izgovara kao Bembasa. Korijen ove rijeci potice iz turskoga jezika od rijeci bent, sto znaci vodena brana. I doista, na Miljacki se od 1462. godine pa sve do 1875. godine, u neposrednoj blizini Seher-Cehajine cuprije (preko puta Vijecnice) nalazila vodena brana, koju je sagradio osnivac Sarajeva Isa-beg Ishakovic 1462. godine.
Takodjer je vazno istaci da je, vjerovatno, kao melodija za ovu pjesmu, posluzila melodija jedne sefardske duhovne pjesme, koja se i danas izvodi. Postoje takodjer misljenja prema kojima muzika za ovu pjesmu potice od muzike turskog vojnog marsa "Vatan marsi", koji je komponirao Rif'at Bey 1877. godine.
Zanimljivo je da je ova popularna sevdalinka izvedena i u njemackom filmu "Die letzte Brücke", sto je znacajno doprinijelo sirenju njene popularnosti.
(ZIMBA)
